Saopštenje Sindikata zaposlenih u JPŠ „Šume Republike Srpske"

Tema sastanka je stanje u kome se nalazi Javno preduzeće. Donesena je odluka da se napiše saopštenje i dostavi na adresu svih relevantnih institucija Republike Srpske, a takođe i da se isto dostavi i medijima radi informisanja javnosti i svih radnika JPŠ-a. Saopštenje prenosimo u cjelosti:

Saopštenje Sindikata zaposlenih u JPŠ „Šume Republike Srpske"

Dana 03.03.2026. godine održana je XII Skupština Sindikata zaposlenih u JPŠ „Šume RS“ a.d. Sokolac (koji je većinski reprezentativni sindikat u JPŠ „Šume RS“ i broji 2.360 članova). Tema sastanka je stanje u kome se nalazi Javno preduzeće. Donesena je odluka da se napiše saopštenje i dostavi na adresu svih relevantnih institucija u Republici Srpskoj, a takođe i da se isto dostavi i medijima radi informisanja javnosti i svih radnika JPŠ-a.

Neadekvatno upravljanje Preduzećem od strane Uprave Preduzeća, Nadzornog odbora Preduzeća i resornog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske i dalje traje. Svi privredni udari su se u našem Preduzeću kompenzovali sa narušavanjem materijalnog položaja radnika tako da trenutno imamo situaciju da svi zaposleni radnici imaju minimalna primanja. I takve minimalne plate se isplaćuju sa zakašnjenjem pa imamo slučajeve da u pojedinim gazdinstvima radnici putem sudskih tužbi naplaćuju svoje lične dohotke, što inicira blokade računa i skidanje sredstava sa onih gazdinstava koja iole imaju likvidnost.

Ko snosi odgovornost za ovo?

Sa druge strane plaćamo održavanje nefunkcionalnog informacionog sistema u 2025. godini 7,2 miliona KM, a u najavi je da će isti ili veći iznos biti i u 2026. godini. Pitamo se da li je uopšte opravdano i da sistem funkcioniše izdvajanje ovolikih sredstava ako imamo u vidu da je za dosadašnji informacioni sistem i njegovo održavanje na godišnjem nivou plaćano cca. 100.000 KM.

Kako je moguće da radnici nemaju redovno ni minimalne plate, a da se istovremeno milioni bacaju na sistem koji ne radi?

Sa druge strane prodajna politika je katastrofalna. Favorizuju se pojedini kupci koji ne plaćaju svoje obaveze ni nakon isteka odloženog plaćanja, a oni koji avansno plaćaju nemaju ugovore za preuzimanje robe tako da nam rastu potraživanja od kupaca.

Trenutno je povećana cijena peleta 60–80 %, a sa nivoa gore pomenutih institucija se ne spominje mogućnost povećanja cijena sortimenata koji se koriste za proizvodnju peleta. Takva situacija je i sa drugim ŠDS u smislu da se ne reaguje blagovremeno sa adekvatnim povećanjem cijena i ne prate tržišne prilike.

Sami podaci o prikazanoj dobiti drvoprerađivačkog sektora od preko 80 miliona KM u odnosu na konstantno povećanje kumulativnog gubitka Šuma Republike Srpske, čija nelikvidnost iznosi preko 120 miliona KM, jasno govore o ozbiljnom disbalansu. Sve to je direktno vezano za kadrovska postavljenja u gore pomenutim institucijama i rukovodnim kadrovima u organizacionim dijelovima na koje se postavljaju osobe prvenstveno po željama drvoprerađivačkog lobija i političkih moćnika.

Javna je tajna da pojedini moćnici (drvoprerađivači) utiču na postavljanje njima pogodnih otpremača, realizatora i drugih funkcija.

Kako je moguće da drvoprerađivački sektor ostvaruje desetine miliona dobiti, dok Preduzeće koje mu obezbjeđuje sirovinu tone u gubitke i nelikvidnost?

Ko će snositi odgovornost za kadrovske postavke koje su dovele do pogrešne prodajne politike i finansijskog sunovrata?

Trenutno stanje u JPŠ „Šume RS“ je da su isplaćene plate u 3 organizaciona dijela za februar mjesec 2026. godine, 12 za januar mjesec 2026. godine, 8 za decembar 2025. godine, 2 za novembar 2025. godine, 4 za oktobar 2025. godine i 3 za septembar mjesec 2025. godine, uz napomenu da u devet organizacionih dijelova jedan broj zaposlenih radnika svoje plate obezbjeđuje putem sudskih tužbi.

Sa druge strane dugovanja rastu prema Poreskoj upravi RS, opštinama, izvođačima radova i drugim dobavljačima, i pored toga što su putem kredita plaćeni izvođači radova na početku 2025. godine i što je za dio poreskih obaveza sa početka 2025. odobren reprogram.

Sve to nije dalo dugoročni efekat jer smo se od početka godine suočili sa situacijom da su u tri navrata radnici JPŠ bili sa neovjerenim zdravstvenim knjižicama.

Kako je moguće da Javno preduzeće koje upravlja jednim od najvrijednijih resursa u Republici Srpskoj nije u stanju da redovno isplati plate svojim radnicima i da isti imaju zdravstveno osiguranje?

Zbog svih ovih manjkavosti u kojima poslujemo pitamo se da li je cilj da se ovo Preduzeće dovede u situaciju da propadne i da jedini izlaz bude koncesija ovog Preduzeća. Ovim putem upozoravamo da će takav scenario prouzrokovati demografsku bombu u Republici Srpskoj u smislu radikalnog smanjenja broja stanovnika.

Da li je krajnji cilj da se Preduzeće namjerno dovede u stanje propasti kako bi koncesija bila predstavljena kao jedino rješenje?

Pravilnik za stimulativne otpremnine predviđa da na bazi saglasnosti radnika i poslodavca može doći do prestanka radnog odnosa. Takođe je istim prijedlogom naznačeno da će se sredstva za isplatu stimulativnih otpremnina obezbijediti iz vlastitih ili ostalih izvora, tj. iz sredstava posebnih namjena koja se izdvajaju u Budžet RS i čija je namjena da se vraćaju u JPŠ, a čiji povrat već duži niz godina je simboličan ili ga nikako nema.

Pošto smo suočeni sa situacijom da Preduzeće ne može da servisira ni svoje rashode jasno je da ono nije u mogućnosti da iz vlastitih izvora vrši isplatu stimulativnih otpremnina. Sve to nam nedvosmisleno ukazuje da je u Preduzeću neophodno uraditi realnu sistematizaciju radnih mjesta pa tek onda pristupiti javnim pozivima za stimulativne otpremnine koje bi se finansirale iz sredstava posebnih namjena koja se izdvajaju u Budžet RS i čija je namjena da se vraćaju u JPŠ.

Kakve su to sistematizacije radnih mjesta bile do sada i ko ih je donosio pa smo se suočili sa situacijom da imamo prekomjeran broj zaposlenih?

Sa velikom zabrinutošću apelujemo na sve relevantne institucije Republike Srpske, kao i na širu društvenu zajednicu, da hitno prepoznaju ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi Javno preduzeće „Šume Republike Srpske“. Nepostojanje adekvatnog upravljanja, loša finansijska politika i neprepoznavanje strateške važnosti ovog Preduzeća za ekonomiju i opstanak brojnih opština u RS mogu dovesti do nepovratnih posljedica po čitav sektor i društvo u cjelini.

Očekujemo da nadležne institucije preduzmu sve potrebne mjere kako bi spriječile dalje propadanje „Šuma RS“, sačuvale radna mjesta i obezbijedile budućnost ove ključne privredne grane.

Ovaj apel je u ime svih radnika i građana koji zavise od opstanka i razvoja našeg šumarstva. Javno preduzeće „Šume RS“ ne smije biti žrtva neodgovornog vođenja, niti objekat interesa potencijalnih koncesionara.

Naša borba je borba za opstanak radnih mjesta, očuvanje prirodnih resursa i sprečavanje potpunog uništenja jednog od najvažnijih sektora u našoj privredi.

Ukoliko se naši apeli ne uvaže bićemo prinuđeni da svoja prava ostvarujemo najnepopularnijim vidovima sindikalne borbe, tj. štrajkovima.

JP „Šume RS“ ima potencijal da bude jedan od najznačajnijih privrednih subjekata u RS — potrebno je modernizovati upravljanje, poboljšati efikasnost, povećati prihode i povećati odgovornost.

Iako nije na nama da odlučujemo o poslovnoj politici, svim gore pomenutim institucijama predlažemo u cilju ozdravljenja Preduzeća i postavljanja istog na zdrave noge da se:

• Prodaja ŠDS izričito vrši uz avansnu uplatu jer nismo u mogućnosti da kreditiramo drvoprerađivački sektor.
• Da se poveća cjenovnik ŠDS jer su cijene u privatnim šumama i na prostoru Federacije BiH veće od cijena u JPŠ.
• Da se uvede minimalno 25% prodaje putem licitacije kao u zemljama u okruženju (pokazaće koje su realne cijene).
• Da se izmijeni Zakon o šumama u smislu izdvajanja za opštine sa kojih potiču ŠDS i koja su trenutno 10 %, a nigdje u svijetu ista nisu veća od 5 % (šuma je obnovljiv resurs, a primjera radi naknada za rudnike je 3 %, a ruda nije obnovljiva).

• Prodaji nepokretne imovine Preduzeća naša sindikalna organizacija se oštro protivi, jer smatramo da bi JPŠ trebalo da bude privredni gigant i da investira, a ne da prodaje svoju nepokretnu imovinu zato što su rukovodni kadrovi nesposobni da vrše funkcije na kojima se nalaze.

• Kao najvažnija mjera je vraćanje pravnog statusa organizacionim dijelovima u pravom smislu, a ne kao do sada sa podračunima sa kojih se blokiraju sredstva u slučaju prinudne naplate.